Mistični govor nužno poseže za paradoksom, negacijom i slikama sjedinjenja jer iskustvo nadilazi običan pojam. Ipak, izrazi o ništavilu duše, božanskoj istovjetnosti ili nadilaženju zakona mogu postati opasni kada se odvoje od razlike Stvoritelja i stvorenja, milosti, slobode i moralne odgovornosti. Dubina ne oslobađa jezik od crkvene provjere. — Christian Spirituality in the Catholic Tradition
Ruusbroecov izraz „bez razlike” zahtijevao je vlastito pojašnjenje. Jedno uživanje u Bogu nije jedna supstancija, a ono što je „bez načina” jest iznad razuma, ne bez njega. Apofatički govor ostaje vezan uz Krista, Crkvu, milost i kreposti. — The Book of Supreme Truth, The Book of the Twelve Beguines, Kontemplacija je iznad razuma ali nije bez razuma
Propovijed o siromaštvu duha govori o čovjeku koji ništa neće, ništa ne zna i ništa nema, a zatim i o oslobođenosti „od Boga”. Takav jezik može asketski razbiti prisvajanje vlastite predodžbe Boga, ali doslovno metafizičko čitanje može zanijekati stvorenost i razliku Stvoritelja i stvorenja. Dodatni oprez traže postupak protiv Eckharta i nesigurna predaja propovijedi preko bilježaka slušatelja. — KNJIGA BOŽANSKE UTJEHE, propovijed 32; Propovijedi zapisane po slušanju traže oprez u atribuciji
↗ Otvori u vrtu →