Prevodi li urednik samo odabrane ulomke, izostavlja ono što prosuđuje pogrešnim, spaja udaljene odlomke i mijenja slike radi nove publike, rezultat više nije neutralan prozor u izvornik. On može vjerno prenijeti pojedinu duhovnu jezgru, ali istodobno stvara novu interpretativnu cjelinu.
Frances Bevan svoj postupak otvoreno priznaje. Zato njezin izbor treba citirati kao Bevanino izdanje Mechthild, a zaključke o cjelovitoj autorici provjeravati u kritičkom tekstu.
— Matelda and the Cloister of Hellfde: Extracts from the Book of Matilda of Magdeburg
Ante Šoljić ne preuređuje Eckhartove tekstove poput Bevan, ali iz hrvatskoga izdanja izostavlja opsežne bilješke njemačkoga izvornika. Glavni tekst ostaje čitljiviji, dok se smanjuje mogućnost provjere nejasnih i spornih mjesta. Izbor se zato može dogoditi i na razini aparata, ne samo sadržaja. — KNJIGA BOŽANSKE UTJEHE, napomena Ante Šoljića; Nejasan izvornik ne smije se potajno izravnati prijevodom
Winkworth otvoreno izostavlja propovijedi o Misi, Mariji i rimskoj disciplini kako bi Tauler bio prikladan protestantskoj obiteljskoj pobožnosti. Inge ga pak smješta u široku antologiju u kojoj nekoliko Taulerovih ulomaka stoji uz Eckharta, Susa, pseudo-Taulera i Theologia Germanica. Oba izbora prenose stvarne tekstove, ali rasporedom i izostavljanjem stvaraju novu sliku autora. — The History and Life of the Reverend Doctor John Tauler with Twenty-Five of his Sermons; Light, Life, and Love: Selections from the German Mystics of the Middle Ages
↗ Otvori u vrtu →