Bilješka

In the School of the Holy Spirit MOC

Svetost ne nastaje kopiranjem savršene slike, nego poučljivošću Onomu koji već djeluje u stvarnoj osobi.

AI-zasijana karta; neka ostane radna ploha za vlastita opažanja o nadahnućima.

Milost ne ukida napor nego mijenja njegov izvor — napor uklanja zapreke i odgovara; Duh ostaje začetnik i dovršitelj.
Jedinstvo svetosti ne znači uniformnost putova — jedan cilj ljubavi poprima neponovljiv oblik u svakoj osobi.
Nadahnuće donosi svjetlo i snagu zajedno — Božji poticaj ne pokazuje samo dobro nego daje milost za čin.
Planovi vlastite svetosti ponekad se napuštaju radi ljubavi — vlastita slika napretka ne smije postati važnija od osobe i dužnosti.

Vjernost počinje u malim obvezama — mali odgovor osposobljava srce za sljedeći poziv.
Vjernost milosti prepoznaje nadahnuća u običnim dužnostima — nadahnuće je redovit dio krsnoga života, a ne lov na iznimnost.
Dobra želja može odvratiti od sadašnje Božje volje — navezanost na dobru ideju može jednako zatvoriti sluh kao očita sebičnost.
Šutnja nije nijemost nego raspoloživost za Boga — šutnja vrijedi kada povećava slušanje i poslušnu ljubav.

Po kojim znacima razlikujem nadahnuće od nemira — provjeri sklad s vjerom, pozivom i dužnostima te plodove mira, poniznosti i postojanosti.
Učinci kao razlučivanje milosti — dojam nije dovoljan; vjerodostojnost se vidi u životu.
U jednom poticaju mogu se miješati milost i ljudski motivi — razlučivanje odvaja sastavnice bez prisile na brz, binaran sud.
Razlučivanje kao dar, umijeće i plod iskustva — duhovno osjetilo prima se od Boga i sazrijeva vjernom praksom koja se može ispraviti.

Teži čin nije nužno čin učinjen s više ljubavi — strogost nije samostalno mjerilo Božje volje.
Bog nas poziva na savršenstvo ali nije perfekcionist — Bog strpljivo oblikuje osobu; ne služi se tjeskobnim zahtjevom besprijekornosti.
Biram li teži čin ili čin s više ljubavi — pitanje razdvaja evanđeosku velikodušnost od potrebe za herojskim dojmom.
Viša volja može ostati mirna dok osjetilni dio trpi nemir — duboki mir može koegzistirati s početnim psihološkim otporom.

Vanjska obveza ima prednost pred unutarnjim nadahnućem — privatni poticaj ne ukida jasnu dužnost, vjeru Crkve ni legitimnu odluku.
Suobličenje Božjoj volji traži djelatnu suradnju — pristanak na dopuštenu stvarnost nije fatalizam ni opravdavanje zla.
Prava sloboda je radosna sposobnost činiti dobro — predanje Duhu ne briše slobodu nego je dovodi njezinu cilju.

Vrati se u In the School of the Holy Spirit: koji mali, miran poticaj već znaš, ali ga još odgađaš?