Bilješka

Filotea MOC

Pobožnost nije bijeg iz vlastitoga života, nego ljubav koja u njemu postaje hitra, razborita i vjerna.

Pobožnost — pobožnost je ljubav koja je sazrela u spremnost, životnost i marljivost za dobro.
Pobožnost je duhovna okretnost i životnost — Franjo je određuje slikom ljubavi koja više ne hoda tromo, nego trči.
Isti poziv na svetost poprima različit oblik u različitim staležima — cilj ljubavi ostaje isti, a način se prilagođava stvarnoj osobi.
Pobožnost prema pozivu i staležu — obitelj, rad, zdravlje i obveze nisu rub duhovnoga života, nego njegova konkretna mjera.
Nutarnja pobožnost daje život vanjskom obdržavanju — vanjska djela postaju živa kada izrastaju iz ljubavi, a ne iz slike pobožnosti.
Duhovni voditelj prilagođuje korak osobi koju prati — početna odluka raste sigurnije uz mudro i postojano duhovno vodstvo.

Odluka kao plod razmatranja — razmišljanje i čuvstva trebaju završiti određenim, izvedivim činom.
Je li moja molitvena odluka dovoljno konkretna za danas — provjera susreće li odluka stvarnu osobu, priliku i dužnost.
Nutarnja samoća vraća srce Bogu usred poslova — kratko povlačenje srca omogućuje sabranost i kada se ne može napustiti posao.
Strelovita molitva čuva pozornost kratkim zazivom — uzdasi i kratki zazivi povezuju dulju molitvu sa svakodnevicom.
Duhovna utjeha vrijedi po spremnosti za dobro djelovanje — slast se prosuđuje po poslušnosti, poniznosti i služenju koje iz nje raste.
Ne tražimo utjehu nego Tješitelja — dar se prima zahvalno, ali srce ostaje usmjereno prema Darovatelju.

Krepost se bira prema dužnosti a ne prema dojmu — prednost pripada kreposti koju traži sadašnji poziv, a ne onoj koja izgleda uzvišenije.
Dužnost određuje mjeru odricanja — pokora i odricanje gube mjeru ako onesposobljavaju za povjerenu službu.
Poslove treba obavljati marljivo i staloženo — brižljivost proizlazi iz ljubavi, dok žurba sužava prosuđivanje.
Marljivost bez razboritosti prelazi u pretjerivanje — mjera čuva da se dobro može nastaviti i donijeti plod.
Poniznost priznaje dar bez prisvajanja — primiti dobro od Boga nije taština ako se dar vraća zahvalnošću i služenjem.
Nakon pada treba vratiti mir i odmah nastaviti — kajanje završava pouzdanjem, čvršćom odlukom i povratkom na put.
Pridigni srce svoje kad padne — blagost prema sebi ne umanjuje grijeh, nego otvara prostor stvarnom obraćenju.
Vjernost počinje u malim obvezama — svakodnevne sitnice oblikuju istu raspoloživost koja je potrebna za velike kušnje.
Velike prigode za služenje Bogu rijetke su — velika ljubav najčešće se vježba u običnim djelima.

Napast nije grijeh dok volja ne pristane — osjetilni pokret i nemir ne određuju konačan stav više volje.
Napast — kušnja se svladava postojanošću, otkrivanjem i okretanjem pažnje prema Kristu.
Male napasti svakodnevno oblikuju krepost — strpljivost, blagost i vjernost češće rastu u sitnim nego u izvanrednim borbama.
Krepost se kuša u protivljenju koje dolazi od dobrih ljudi — strpljenje se pokazuje kada teškoća dolazi neočekivanim putem.
Tjeskoba i nemir — nemir slabi prosuđivanje i sposobnost da se zlu odupremo primjerenim sredstvima.
Izuzmemo li grijeh nemir je najveće zlo za dušu — Franjo upozorava da se uzburkano srce lako zaplete u ono od čega želi pobjeći.
Suhoću treba razlikovati od mlakosti umora i bolesti — isti osjećaj pustoši može tražiti različit odgovor.
Pustoš može roditi čišću vjernost od utjehe — ustrajnost bez osjetnoga oslonca može produbiti poniznost, strpljenje i ljubav.

Dobre odluke trebaju redovitu obnovu — početni izbor slabi ako ga osoba ne pregledava i ponovno ne potvrđuje.
Duhovni pregled ispituje odnose i sklonosti — pregled obuhvaća odnos prema Bogu, sebi, bližnjemu i vlastitim strastima.
Koju dobru odluku trebam obnoviti prije nego oslabi — pitanje pretvara godišnju obnovu u sadašnji čin slobode.
Gdje moje odluke još nisu postale djela — obnova nije ponavljanje riječi, nego traženje prvoga konkretnog koraka.
Molitveni pregled prosuđuje vjernost a ne količinu utjehe — mjerilo rasta jest usmjerenje života, a ne osjećaj uspješnosti.

Pobožnost ostaje živa kada se ljubav iznova prevodi u određenu odluku, mirno izvršenu dužnost i malen čin vjernosti.