Bilješka

Duhovni nauk Elizabete od Trojstva MOC

Krsni i trojstveni temelj

Krsna milost uvodi u obiteljski život Trojstva — milost je početak stvarnoga sudjelovanja u odnosu Oca, Sina i Duha.
Nebo u vjeri počinje Božjim prebivanjem u duši — isti Bog koji će biti gledan u slavi već je sada prisutan po milosti.
Božja nazočnost raste u duši po rastu milosti — ne mijenja se Bog, nego sposobnost osobe da prima njegov život.
Vjera ostaje uz Boga kada nema osjetne utjehe — iskustvo Božje blizine nije mjera njegove nazočnosti.
Ljubav prema Bogu radi njega samoga uređuje i želju za blaženstvom — duhovna radost ostaje dobra kada je podređena prvenstvu Božje slave.

Sličnost i suobličenje — kršćanski put dobiva Kristov način mišljenja, ljubavi i djelovanja.
Krist traži drugo čovještvo u kojem nastavlja svoje otajstvo — Krist u vjerniku nastavlja klanjanje, zadovoljštinu i služenje.
Kristova molitva postaje molitva njegovih udova — ud Crkve ulazi u molitvu Glave i prinosi je Ocu.
Kristovo božansko prebivanje razlikuje se od euharistijske nazočnosti njegova čovještva — blizina u milosti i sakramentalna prisutnost nisu isti način nazočnosti.
Zahvaljivanje ukorjenjuje dušu u Kristu — primljeni život vraća se Ocu kao Kristov odgovor zahvalnosti.

Darovi Duha osposobljavaju za božanski način djelovanja — Duh razvija krsnu milost prema zrelom sudioništvu u Božjem životu.
Darovi Duha ne ukidaju slobodno djelovanje osobe — Božja inicijativa uzdiže osobni čin umjesto da ga zamjenjuje.
Dar mudrosti prosuđuje život iz Božje slave — događaji se gledaju iz njihova najvišeg cilja, a ne samo iz neposrednih uzroka.
Trojstvena molitva je prikazanje stvaralačkom Božjem djelovanju — osoba se daje oblikovati Ocu, Sinu i Duhu.

Unutarnja šutnja sabire sve snage za ljubav — jedinstvo sposobnosti oslobađa osobu za Božji dodir.
Marijina šutnja čuva Riječ u srcu — sabranost štiti primljenu Riječ.
Marijanska sabranost prelazi u djelatnu ljubav — unutarnje klanjanje postaje spremno služenje.
Svakodnevne radnje postaju božanske po nakani ljubavi — i briga za tijelo može biti čin poslušnosti i dara.
Kako samozaborav razlikovati od zanemarivanja tijela — samozaborav se provjerava razboritošću, dužnošću i ljubavlju.

Kontemplativna i svećenička služba susreću se u Kristu — različite službe sudjeluju u istome Kristovu darivanju Crkvi.
Apostolat kontemplacije — skrivena molitva ostaje na izvoru djelatne plodnosti.
Duhovno vodstvo služi oblikovanju Krista u duši — vodstvo je crkvena služba, a ne vezivanje osobe uz voditelja.
Hvala slave je život potpuno usmjeren Bogu — svaki čin postaje odgovor na primljene darove.
Posmrtno poslanje Elizabete vodi duše u nutrinu — izlazak iz sebe vodi jednostavnom prianjanju uz Boga.