„Negativna praksa" jest praxis u smislu čišćenja — uklanjanja zapreka: askeza, odricanje, umrtvljivanje (negativni vid duhovnog rada). Poglavlje obrađuje pojam praxis, očišćenje od grijeha (narav i posljedice grijeha), pokoru (kao „drugo krštenje", krštenje suzama) i penthos (trajnu skrušenost). Temelj: duhovni je život „djelo Božje", ali traži ljudski trud (kópos, pónos); grijeh nije nešto naravno (zlo je „lišenost bića"), a pravo očišćenje cilja na stanje srca, ne samo na pojedine čine.