Poglavlje o odvajanju kao putu k Bogu: kršćanin „nije od svijeta", živi samotnički ili cenobitski, i odriče se tijela (suzdržljivost, čistoća, post). Ključ: „bijeg od svijeta" nije mržnja prema dobrom stvorenju, nego metanoia — odbacivanje „svijeta" kao područja grijeha i zaborava Boga; pravi je cilj neprestani spomen Boga. Istok ne pozna dvije suprotstavljene „duhovnosti" (bijeg vs. prihvaćanje svijeta), nego naglaske unutar jednoga puta.