Vrhunac duhovnoga puta — kontemplacija (theoría). Poglavlje obrađuje njezinu narav (theoria/gnosis, nepojmljivost Boga), predmet (ne „površina" stvari ni filozofski logos, nego theoeides logos — stvari u odnosu prema Bogu), organ (pročišćeni i pobožanstvenjeni nous/srce; „nema spoznaje bez ljubavi"), napredak (naravna kontemplacija → theologia → ekstaza) i učinke (neprestani spomen Boga, preobrazba, slava Božja). Ključ: prava gnoza nije apstraktno znanje nego egzistencijalni odnos s Bogom-Osobom, neodvojiv od ljubavi i prakse. ➡️ Kontemplacija.