Nakon „negativne" (čišćenje), pozitivna praksa: vršenje volje Božje (poslušnost), hod putom kreposti i vrhunac — ljubav. Ključ: prvo pravilo praxis jest neprestano traženje volje Božje (u zapovijedima, po duhovnom ocu, u Pismu); kreposti su sudioništvo u Kristu (on jest kreposti, mi ih imamo); savršenstvo se sastoji u ljubavi (agape) — koja je „kći apatheije", „vrata gnoze" i, naposljetku, sam Bog.