Prvo poglavlje priručnika opisuje iz čega se napaja istočna duhovnost prije nego se izloži njezin sadržaj. Špidlík razlikuje tri sloja: (1) zajednički izvori svih istočnih Crkava — Sveto pismo, živa predaja, te dodir kršćanstva s baštinom naroda (židovstvo, helenizam, filozofija, čak i „heterodoksni" pisci); (2) duhovna književnost pojedinih Crkava — grčko-bizantske, koptske, etiopske, sirijske, armenske, gruzijske i slavenske; (3) struje (tendencije) koje prožimaju cijeli Istok, određene ne redovima ni narodima nego unutarnjim shvaćanjem čovjeka, svijeta i društva.
Ključna Špidlíkova teza: cilj je svima zajednički — pobožanstvenjenje (theosis) — ali se ostvaruje na pet temeljnih načina koji daju pet „struja": praktična, intelektualistička (mistika), duhovnost srca, kozmička (ikone) i cenobitska (crkvena).