Treće poglavlje opisuje novost koju donosi život u Bogu: čovjek kao slika i sličnost Božja, njegov naravni život (gdje je „naravno" ono što odgovara milosti), napredak kroz stupnjeve (praksa → physike → theologike) te svijest o milosti (može li se božanski život iskusiti). Ključni istočni naglasak: na Istoku se „naravno" i „milosno" ne suprotstavljaju kao na Zapadu — katà physin (po naravi) jest ljubav, vjera, kreposti; grijeh je parà physin (protiv naravi).